Veceras cu da se opustim uz muziku finskog metal-kvinteta,Nightwish.Uradili su fantasticnu podlogu za film, po imenu"Lieksa".Film je poceo da se prikazuje u Finskoj,prosle godine u septembru mjesecu.Ja jos uvijek strpljivo cekam da dode i u ove krajeve.Najradije kao dvd.Navratim ponekad u prodavnicu da pitam da li je stigao,ali oni nisu nikad culi za naziv ovog filma.Nema mi druge,nego strpljivo cekati.A do tada,mogu samo uzivati u zvucima ove prekrasne pjesme.Nekako mi pase uz ovo tiho i prohladno vece.Kao da se meni obraca i zove me iz daljine ali i sapuce na uho u isto vrijeme.

Malo se rovilo po arhivi sjecanja.Na povrsinu su isplivale prvo cetiri pijesme,ali posto sam ja ljubitelj neparnih brojeva,morala sam pronaci jos jednu,tako da sam ovaj vecerasnji izbor zaokruzila na pet.Nisam obracala paznju na stilove,vec sam se koncentrisala na pijesme ,koje su tada ostavile utisak na mene.Takode sam svijesno izbjegla imena izvodaca i nazive pijesama.Nije lose prisjetiti se, nekih od njih i mozda, biti cak i prijatno iznenaden.Ko zna?

1.

2.

3.

4.

5.

Ove tri pijesme su  jedne od onih, koje vrijeme nije nikad uspjelo da izbrise.Neke stvari opstaju bez velikih Hokus-pokus trikova.Kao da imaju neku svoju talasnu duzinu,kojoj  korozija vremena nema pristup.

Uzivajte!

 Animals - House of the rising sun

 Procol Harum - A Whiter Shade of Pale

The Moody Blues - Nights in White satin

 Stay on these roads

M..... Zar je vrijeme tako brzo prohujalo?Zar su rijeci tvoje, jos tako jasne i treperave,razbile svaku nedoumicu u sitne komadice i sjecanju vratile moc tvoga glasa,cije se djelovanje ne moze mjeriti vremenom?....Veo je pao…… zablistale su rijeci,na krilima ponesene,kliktajem prenesene,visinama date,da je zabiljeze u arhivama vjecnosti.   

Ja bih radije rekla  - ORGINALNA !

Follow you follow me,
ove godine,puni,"30 "godina postojanja.Ipak,jos uvijek,snazna i jaka.Sjecam je se,bas kao da je juce bilo.Vrijeme prolazi,ali ne mari...
Omiljenoj muzici se mogu, uvijek iznova vracati. 

Kakva privilegija!  :)

Znas li da je sunceva zraka pronasla moje lice ?Ona je htjela da ovoga puta otvorim oci na sasma drugaciji nacin,nego sto sam to cinila,tokom bezbroj proteklih mjeseci.Obicno me budi sat,taj iritirajuci predmet,koga moram posjedovati,ali do koga ni najmanje ne drzim.Otvorila sam oci i zapazila, da je cijeli prozor ozaren zutom svijetloscu.Meskala sam se u krevetu jos nekoliko minuta,dopustajuci suncu da me zrakama, umije i grije.Razmisljam,kako je sunce ovdje,nesto sto se ne podrazumijeva.Njemu se nada i u njemu se uziva, punim plucima.Ipak, njegovo svakodnevno prisustvo nije nesto na sta se racuna.Ali zato kada dode,nema navlacenja zavijesa i teskih satenskih zastora.Sve se razmice u stranu.Oslobada se prostor svakoj zraci, da ude i osvjetli svaki ugao prostorija u kuci.

Tokom niza zadnjih godina,primjetna je gradnja kuca sa ogromnim staklenim povrsinama.Gdje god je moguce ugraditi prozor ili staklena vrata,to se cini.Zaista, niko kao sjevernjaci, ne zna da uziva u suncu.Ako je sunca barem malo promolilo glavu,lako je primjetiti ljude, kako sjede na poljskim stolicama i lezaljkama i suncaju se.Ako je jos uvijek prohladno,za to nema brige.Iznese se deka,solja caja i kafe i uziva se dok traje.To mozda daje i najbolju sliku ljudi, ovog podrucja.Danci su proglaseni za najsretniji narod na planeti.Ali ta titula ih nije natjerala, da izgube tlo pod nogama i pocnu nosom da struzu po oblacima.Oni su i dalje onakvi kakvi jesu.Jednostavnii prizemljeni,na neki sasma"cool "nacin.I naravno da su bili zaintrigirani, zasto su bas oni ,dobili titulu najsretnijeg naroda svijeta.I poslije istrazivanja,doslo se do zakljucka da se ne radi se o novcu i visokom standardu.Ima jos toliko drugih, dobro stojecih zemalja na svijetu,pa nisu dobili tu titulu.Cak je na listi najsretnijih  i nekoliko drzava, koje nisu ekonomski stabilne.Pa,sta je onda razlog, toj velikoj sreci?Odgovor je fakticki, veoma jednostavan.Radi se o nekoj karakternoj crti i kulturi ljudi, ovog podnevlja.Nesto, sto je veoma karakteristicno je, da danci, ne ocekuju previse od zivota.Znaci, nema previsokih ciljeva,koji su uvijek u uskoj vezi sa razocarenjem.Zivi se u stilu...Uzmi i iskoristi najbolje od date situacije,ne zanosi se prevec i nemaj veci apetit, nego sto ti dzep moze podnijeti!Mozda ce neki reci,da je to nedostatak hrabrosti snivanja velikih snova.Mozda!Ali ,ako jedan realistican pristup zivotu ljudima donosi srecu,zar je potrebno ulaziti u teze i teorije.Zar nije jednostavnije zadrzati ono sto funkcionise?

Oni koji vole i zele ici putem sirokih vizija, mogucnosti postoje,ako je covjek uporan i zna sta hoce.U zemlji postoje mogucnosti za sve koji teze i koji se trude.Ipak,kao zelja i teznja za samorealizacijom  sirih razmjera,USA je,svakako izazov za mnoge.Neki  odlaze,ili su vec otisli,tamo preko bare, da se iskusaju u "Americkom snu."Ima dosta uspjesnih danaca u Americi, a samim tim i u svijetu.Mozda, jedan od najpoznatijih je Lars Ulrich,bubnjar i voda grupe Metalica.Jedan broj njih se dokazao i ostvario karijeru u modnoj bransi,drugi kao umjetnici,dizajneri,...itd.Ne smijem propustiti ni poznatu firmu LEGO,niti  firmu obuce ECCO,niti poznatog H.C Andersena niti Sørena Kikrkegård-a,ni Nilsa Bor-a i Jørna Udzona,poznatog arhitektu koji je nacrtao, opera kucu u Sidneju.Dakle, ne radi se o pasivnoj energiji,vec realistickom gledanju na stvari i na sebe, kao dio okruzenja.

Ali sad da ne nabrajam,i ne filozofiram prevec,mada to nisam uspjela izbjeci u potpunosti,ali krenulo me,sta da se radi? ;).Mozda da se radije vratim suncu.Napokon se pojavilo,konacno je obasjalo sjever i probudilo proljece u meni.Sagela sam glavu prema zemlji.Opazila bezbroj zelenih drskica,koje su promolile glavu iznad povrsine.Visibabe su vec  uveliko procvale.Sada ,na red dolaze: kukurjeci,zumbuli,narcisi,a zatim ljiljani,forzicije.Primjetni su.Na putu su da se pokazu svijetu.Da nas jos jednom i iznova podsjete da se sve vrti u krug.Da se sve rada i umire... i ponovo rada iz pepela sagorjelog ,zdrobljenog i na izgled ,nestalog sa povrsine zemlje.

Otvoricu prozor i pozeljecu proljecu dobrodoslicu,dopustiti mirisu cvijeca da svojom aromom zamirise i omadija ovaj dan i ucini ga sjajnim i carobnim,sve dok ponovo ne usnim u neke sitne vecernje sate,uz navijeni sat na nocnom stolicu.Znam i svijesna sam da on ,tj. sat,nema blage veze sta se dogada.On samo vrsi funkciju tecenja.Tika taka,tika taka......odmjerava vrijeme svima nama."Pred vremenom smo svi jednaki!"...........Ali to je vec, sasma druga prica......

Buena Vista social club (saznaj nesto vise)

Ovoj pjesmi nije potrebno dodatno objasnjenje.Ona je u stanju da
nosi,sav svoj intenzitet i poruku,sama od sebe.Ovo je jedna od
najboljih podkoznjaka.Privuce se i opkoli me u jednom dahu.Ja joj
se ne opirem.Dopustam joj da mi uzkovitla sva osjecanja i da me
ponese visoko,visoko,tamo gdje nikakvo umijece racionalnosti nije
u stanju.Ako fantazija osjeti granice,neka ova pijesma produzi.Ako
je ponestalo rijeci,neka ona progovori.Ako sam zaboravila sta je
slobodan let,neka ona poleti umijesto mene i oslobodi me svakog
uticaja zemljine teze.Neka se to desi brzo,sto brze,najradije sada.
Sada? Da,sada! Ako ne sada...kada?

Evo moje omiljene plej-liste (pjesme vam stavljam uskoro):

Green Day:
American Idiot
St. Jimmy
She's a Rebel

Nelly Furtado:
In God's Hands
All good things (Come to end)

Queen:
Another One Bites the Dust
We Will Rock You
We are the champions

Moby:
Go [2006][Mix]

Mjuzu stavljam čim prije!

Idalje. Danas na satu tjelesnog kojeg redovno izbjegavam i na kojem se događaju stvari zrele za sapunice, opće nije bilo tako loše. Samo malo (malo puno) zaudara iz svlačionica .

Nadalje. Uspio sam *nekim čudom* dobit 5 iz povijesti za kraj. I onda kažu da se čuda ne događaju.

Isto tako, možete ovu animaciju postaviti na svoj blog:

Vidimo se!

1. Big Brother 2008 - Big Božić 08 (Radio edit)

2. Story SuperNova Band - Happy Christmas (War is Over)

3. Rafael Dropulić - Sretan Božić svakome

4. Big Brother - Big Božić (ovo je malo starije)

http://www.i542.net/storage/bozicne.zip - Veličina: 13 MB

Pozdravi!

(Ukoliko ne budete mogli skinuti pjesme odmah, pričekajte 5 minuta zato jer se u trenutku pisanja ovog posta pjesme još uvijek stavljaju na i542.net servere)

Apsolutna sreca,radost,euforija trenutka!Jutrosnja kafa mirise "NEBESKI",a ukus upravo po mojoj mjeri.Poslije bucno-vjetrovite i kisne noci,sunceva zraka,ipak pronalazi rascjep izmedu gusto satkanih oblaka i probija se odlucno prema majci zemlji.Svjesna je da je zeljno ocekujemo i vapimo za sjetloscu,koje je sve manje imanje.Novembar je nekako tezak mjesec,ogoljen od svake zastite.Novembarje i mjesec svih onih rodenih u znaku skorpiona.Mislim da skorpion upravo i posjeduje novembarske karakterne osobine.Intenzivan,buran,ekscentrican,mracan,poetski i ultimativno svoj gospodar.Danas je sunceva zraka obasjala ovu fleku,gdje ja zivim.Nevjerovatan prizor!Gledajuci kroz razmaknute zavjese,primjecujem da je sivilo, i to ono tesko,prekrilo nebo i kao da prijeti i izaziva egzistencijalna pitanja u glavi.Iza te teske i koncentrisane mase,sunce bije tesku bitku.Pruza svoje zracne pipke i prosto, kao da se gura izmedu oblaka,kojima uopste nije ni stalo do nekakve, dominancije svjetlosti.Stoje kao u stroju,rame uz rame,tesko zbijeni i pruzajuo tpor svim raspolozivim snagama,ali bez uspjeha.Sunceva zraka je pronasla procjep,labilnu kariku i iskoristila nesmotrenost, mracnog mu suparnika.Prostruji, zrake svjetlosti snop,razmaknu protivnicke redove,brzinom munje uputi se ka zemlji,obasja prozorsko okno,moje sobe i zaustavi se na celu i ispruzenim rukama.Vidim svaku poru,svaku i onu najmanju pjegicu i sjaj ruku,koje se presijavaju na suncu.Drzim sake skupljene u zdjelicu,da uhvatim caroliju,umijem lice i dusu i dam mislima, slobodu i plutajuce stanje.

Iznenada, sjetim se  Manga,italijanskog pjevaca, kojeg sam prvi put cula, nekihdavnih osamdesetih.Ocarao me je svojom muzikom,iako ne razumijem italijanski,osim par osnovnih ,dzepnih filozofiranja,to nije nikako sputavalo rijeci, da me ne dotaknu,naprave nekoliko vraskih salto mortala i ostave me u stanju emocionalne turbulencije.Jezik je bitan za komunikaciju,ali jezik srca je univerzalan.Kada se dva srca nadu ,ona odmah prepoznaju tajnu sifru,i bez velike price i pompeznosti, otvore vrata svjeta,koji je apsolutno novi,neviden,ali srcima poznat i jasan.Kao neki Deja vu,ali ne culom vida vec bolje receno,culom srca ili 6.culom...

Ne vidis ali osjecas . Niko te ne zove............ali ti si pozvan.
Niko te nije vidjeo.........ali te ipak svi znaju,
Niko ti ne ustupa stolicu.......ali ona je vec tu,slobodna,tebi predodredena,

Sta reci o njemu sto vec nije bilo receno.Napustio je ovaj svjet u svojoj 42 godini.Prerano,istinski prerano.
Koliko je jos toga mogao da ostvari…….???Za svog zivota je stekao ogromnu popularnost koju jos niko nije uspjeo da nadmasi.Na izgled je imao sve.Ljepotu,stasitost,nevidenu karizmu i neosporivi talent.Ali ne zmam zasto ?Uvijek kada se pomene njegovo ime,ja osjetim neku sjetu.Da li zbog toga sto ga vise nema medu nama ili sto je kroz cijelu svoju karijeru prizeljkivao zivot sa svojom porodicom,ali licnost njegovog kalibra je morala zivjeti zivot zvjezde,koja je zahtjevala turneje,koncerte i pomalo usamljenicki zivot po hotelskim sobama.Da,sve ima svoju cijenu.Ipak danas zelim da zastanem za trenutak,sjetim se njegovog sarmantnog lika i poslusam meni dragu pjesmu: “Solitaire”

Da je ziv,danas bi imao 72 godine.Ako postoji zelja da se sazna nesto vise o Elvisu i njegovom zivotu,evo i adrese njegove oficijelne stranice:
www.elvis.com I kao sto naslov sam kaze: “Da,Elvis je mnogo puta napustao zgradu, ali nikad srca, ljubitelja njegove licnosti i njegove muzike.Njegov spirit ostao je zauvjek da zivi…!”

Treptaj i ponos,drhtaj brade i lice sa sjajem u ocima.Sretna, zbog uspjeha svakog onog obicnog covjeka,koji ima snove,koje mozda prizeljkuje,a boji se da ih sprovede u dijelo.Osjecala sam srecu zbog neke nevidljive pravde,koja je umjesala prste i probudila svojim cinom,nadu za sve nas.A,kome nada danas nije potrebna ?

I tako posto sam odgledala video,skoknem da vidim,sta ima novo na lokalnim sajtovima i nabasam ponovo na ovaj video.Malo se iznenadih.Na momenat mi se sve smuti u glavi,pa nisam bila sigurna jesam li jos uvijek na onom prvom sajtu ili sta?.No ipak,tekst drugog jezika,potvrdjuje da je sve u redu i da sam jednostavno,nekom slucajnoscu naletila na ovaj video. AGAIN!!!

Slucanost!….mozda?

A sta ,ako je neka dublja poruka u ovoj slucajnosti?A sta ,ako ova poruka ima nesto da mi kaze?Da me podsjeti,osvjesti…… na neki nacin,
ili je mozda poruka namjenjena nekome sasma drugom,koga tek’ ovlas poznajem ili mozda ne poznajem uopste ?

I tako da nebi previse postavljala pitanja,bolje ih je sprovesti u djelo i pustiti neka se kotrljaju.Ko zna sta ce donijeti sa sobom ?Da li je poruka meni ili tebi namjenjena,nevazno je.“Svi se mi mozemo pronaci u ovoj poruci”! ..........Svi mi imamo svoj put,…..a zasto, ne sljediti ga?

 

Cetvrtak vece.Malo posvjeze ali bez kise i vjetra.Atmosvera fantasticna.Okupilo nas se oko 200tinjak.Koncert poceo na vrijeme.Sviralo se plesalo,pilo po volji i izboru,uzivalo do kasno u noc.Organizator koncerta je bilo, udruzenje trgovaca grada.Naravno da je bilo interesa,jer su sve prodavnice bile otvorene do 10 sati navece,pa za one kojima nije odgovarao stil muzike,mogli su skoknuti do obliznjeg trznog centra i potrositi dio ,tek prispjele plate na ljetno snizenje koje je ovim koncertom i zvanicno pocelo.Za nas ,manje zainteresovanje za kupovinu,uzivanje u muzici, dobrom drustvu i stimungu,koji su, istinski uspjeli da nam priuste.

Ima li dakle ,ista ljepse od kasnih ljetni veceri?……Noci su ovdje,ljeti veoma kratke.Tek 3 do 4 sata,dok su dani,zbog blizine sjevernog pola veoma dugi.Tako i veceras,kao i bezbroj puta prije,sjedim na balkonu,sasvim necujna,i mozda sam jedina u okolini,koja ceka zalazak sunca.A nebo,nesebicno i sirokogrudo,ne iznevjeri me ni ovoga puta.Pruza mi prekrasnu igru.