Da baš tako...uzalud se trudim da ostanem ravnodušan i ne pišem o temama koje smaraju i izjedaju mozak...politika, pih...kako ružna reč...Ali moram, ne mogu a da ne kažem šta mislim...

"Nekad se mi voleli nismo a sad smo prijatelja dva...." Ovo ti je da umreš od smeha...pa toliko sam besan jer misle da smo ćoravi i ne kontamo kako su im jebene fotelje i mimo svega najbitnije? Opet ću da kažem, pa nema tu obraza...Nisam ja protiv bilo kakvih koalicija, ali mi je neljudski da su se do juče pljuvali a danas vole i neophodni su jedni drugima...ma politika je kurva, ali kurva koja vara nas a ne njih...

Neko mi skoro reče, ako dođu ti i ti na vlast, biće rata, treba da se brani...E pa ako dođu ti i ti na vlast neka prvo njihova deca odu da brane to što treba...ja imam 20 ari zemlje i to mi je svetinja, to mi je od oca i to ću da branim! Kad ljudi ni sami nisu znali da brane svoje već se bogatili, treba li ja da ginem, svoju budućnost i svoju buduću decu ostavljam...?

Ali ponavljam, politika je kurva koja naplaćuje nama dok nas s` oproštenjem jebe... Njima će biti dobro...plate iste, samo se menja koalicija...Kao, važi, mi smo se družili 4 god, aj sad pustite i njih malo da se igraju, a i mi ćemo sa njima, vi čekajte red...a i narod će...za hleb, ulje, benzin...

Menjaju poziciju u skupštini, menjaju razloge da se pljuju i menjaju taktiku dogovaranja oko svega...samo narod stoka gleda i grudima punim emocija brani svog kandidata...Manje ili veće zlo, to je izbor ako mene pitate...i to ne konstantan, zlo raste i smanjuje se...nekad sam za današnje zlo glasao nebi li smakao veće zlo, a danas...biću srećan ako ne smaknu mene na ulici, za neku siću, nebi li čovek kupio nešto da jede...

Takođe, i juče sam imao Važan te Hitan Sastanak sa Jednim Funkcionerom Jedne Večito Opozicione Stranke oko nekih Ličnih Pitanja.

Iskreno, ne razumem se u politiku i ne želim da zalazim preterano...

Read the rest of this entry >>

Dok sam na Zapadu Zemlje među svim Lokalnim Funkcionerima Širio Svetlost koju mi je poput Olimpijskog Plamena predao Dinamo Promena, i sami ste videli da se Mnogo Krupnih Stvari desilo koje pokazuju da Suprotna Strana više nego Brutalno Laže i Izmišlja i da nema podršku Izvora Sveukupne Ljudske Svetlosti sa kojom je Levica Jednog Visokog Funkcionera Vladajuće stranke Srbije potpisala Mega Važan Sporazum, zbog čega je toj Drugoj Nama Suprostavljenoj Strani veoma krivo. Ponekada Moja Individua žali što nema Malo Više Razuma u Tom Suprotnom Taboru, jer Tom Taboru ništa nije potrebnije danas od Razuma. Ali, kada Malo Bolje Razmisli, Moja Ličnost prizna da je to Nečija Viša Volja da upravo oni koji nas vode ka Mraku nemaju Mentalnih Kapaciteta da to do kraja sprovedu. Neki od Njih, koji znaju da broje samo do tri, nepotrebno to pokazuju, ali na Svoju Štetu. Svi Mi u Partiji Njegove Nepogrešivosti se nadamo da će do Nove Post-Izborne Koalicije Jedan Visoki Funkcioner Druge Vladajuće stranke Srbije naučiti da broji malo dalje od toga.

Elem, na Zapadu Zemlje među Našim Funkcionerima sve blista od Pameti i Nadarenosti. Visoka Sposobnost Pojedinaca posebno je naglašena u Domenu Privatnog Biznisa gde su pojedini Visoki Lokalni Funkcioneri posebno Istaknuti. Svoje Menadžerske Sposobnosti oni zatim Majstorski primenjuju na Lokalnim Pitanjima tako da nema Bojazni da će oni posustati zbog ovih ili onih Problema koji mogu da iskrsnu u Slučaju Najgoreg: šta više, oni se Najgoreg ni najmanje ne plaše!

Danas sam se vratio sa Misije i odmah obavio jedan Ličan te Privatan Sastanak sa Jednim Visokim Funkcionerom Večito Opozicione stranke Srbije, na kome smo vodili Veoma Važne Privatne Razgovore o Nekim Ličnim Stvarima koji mogu iskrsnuti nakon Ovog Vikenda, a koje je bolje Sprečiti nego Lečiti. Radi se o Pitanjima Ličnog Obezbeđenja u slučaju Obeđenja.

Takođe, danas sam prisustvovao Sednici Jednog Nadležnog Odbora kojeg sam Nezamenjivi Član, održanoj poslednji put pred Nedeljne Izbore, na kojoj smo morali da rešimo neka Važna Egzistencijalna Pitanja koja bi mogla predstavljati Problem već od Ponedeljka. Za dve nedelje Moj Sin slavi svoj 19. rođendan, i već sam morao da počnem da razmišljam o Skromnom Automobilu koji me je zamolio da mu Pazarim.

Elem, Višesedmično Moje Bavljenje Apatičnim Jugom, gde sam Svim Svojim Silama vršio Volju Njegove Nepogrešivosti, okončalo se tek ove subote sa Velikim Uspehom, što sam preneo i Dinamu Promena. Iz dana u dan, Moje su Besede bile sve Vatrenije, i Raspalio sam Srca Lokalnih Funkcionera Snažnim Partiotizmom, tako da su se Razlili na Sve Strane Svoga Kraja kako bi objasnili Građanima da su oni Zraci, a da je Dinamo Promena Sunce koje je Nepobedivo samo ako ga Sledimo na Putu ka Punoj Strateškoj Integrisanosti: Mestu u Vremenu i Prostoru gde se Svi Problemi Praktično Rešavaju Sami od Sebe i gde više nije ni Bitno ko je na Vlasti: to jest, ako ga Sledimo ka Mestu Apsolutnog Partiotizma.

Izlažući Skromno Svoje Gigantske Uspehe tokom Pauze u Kretanju Prema Zapadu Zemlje (gde ću sutra nastaviti Dizanje Borbene Gotovosti Partije) Dinamo Promena mi je rekao da je, pre nego što krenem u Nove Pobede za Njega i Partiju, Apsolutno Neophodno Moje Prisustvo u Salonu Obitavališta Glavnog Ideologa Strateških Integracija, gde će se voditi Živa Rasprava na temu „Ko je Partiota, a ko Izdajnik?“, i gde će pored Nas Čuvara Interesa Građana biti i oni koji su Izdali Birače. Voljno sam prihvatio tu Čast. Rasprava je bila zakazana za sutradan.

Nedelja. Sve je počelo podužim Govorom Glavnog Ideologa, koji je trajao gotovo jedan sat i tokom koga je Ovaj Veličanstveni Čovek pokušao svima prisutnima da pokaže da je Puna Kooperacija od Ključne Važnosti za Put ka Sreći Poreskih Obveznika. Mi na Zapadnom Frontu to smo već znali, ali je Istočni Front ipak pokazivao Znake Umora kako se Govor širio i kako su Mogućnosti Njihovog Prigovora i Odbrane bivali sve Manji i Slabiji.

Međutim, kada je Glavni Ideolog završio Svoju Besedu, tokom pauze, Istočni Front kao da se malo pribrao: odmah su Osuli Paljbu na Nas, to jest, na Nedužne Borce za Poreske Obveznike koji se ni nadali nismo tako Podlim Napadima sa Teškim Udarcima Ispod Struka. S obzirom na to da smo došli Potpuno Nepripremljeni, izvadili smo Silnu Dokumentaciju i ubedljivo dokazali Lažnost Optužbi Ovih Neprijatelja Građana i Građanki. Na kraju smo još i Udarac zadali: pokušali smo da dokažemo da je Istočni Front stvorio Veliku Dilemu koja nije postojala ranije, i po klimanju glavom Glavnog Ideologa činilo se da smo uspeli. Međutim, i Istočni Front je imao odgovor: ta Velika Dilema je Lažna, a pored toga, kažu oni, mi smo izdali samu Integrisanost jer smo Strateško njoj pretpostavili. To je moralo biti objašnjeno, jer nije bilo baš najjasnije Dinamu Promena. Za to vreme, mi Sivi Sokolovi Njegove Nepogrešivosti (ali pravi Sivi Sokolovi, a ne kao Jedan Moj Kolega Bloger koji je Neprijatelj Našeg Puta ka Svetlosti, to jest Strateških Integracija) vrteli smo glavama i negirali sve insinuacije kojima je Neprijatelj Poreskih Obveznika hteo da nas diskredituje u očima Glavnog Ideologa.

Onda je i on, Dinamo Promena, progovorio: ubedljivo je, što se nas tiče, pokazao da su sve te priče Veoma Smešne, jer ne Pogađaju Suštinu. Simptomatično je, rekao je on, što Neki Ljudi pričaju sada o našoj izdaji Strateških Integracija, a oni sami tvrde da Strateška Integracija Ima Alternativu. Kada je to izgovorio, Predsedniku Jedne Manje Vladajuće stranke Srbije kao da je pena krenula na usta, te je skočio i počeo da galami, u Svom Stilu. Međutim, hladnokrvno je Njegova Nepogrešivost rešilo i ovaj incident, ne obrativši Pažnju i nastavivši Svoju Priču.

Glavni Ideolog je ostao Tajanstven što se tiče odgovora na pitanje postavljeno u naslovu. Sve će se videti u Narednim Sedmicama.

Uhvaćen u Kovitlac Burnih Događaja poslednjih nekoliko dana, nisam nikako mogao naći vremena da obavim Svoju Dužnost prema Vama, Mojim Vernim Sledbenicima u Sreći i Nesreći. Nakon Haosa koji je izazvala Jedna Večito Opoziciona stranka Srbije podmećući Klin u Kola Sreće Poreskih Obveznika, zbog čega će od strane Istih biti kažnjena Propisno, pokušavala se Moja Individua iskobeljati zajedno sa Svojim Saborcima za Opšte Dobro iz svog tog Nereda koji je nastao.

Mi, Rukovodioci Strateških Integracija, vođeni samo Idejom Vašeg Blagostanja zarad koje smo spremni da se odreknemo svega, pa čak i brige o Svojoj Deci (koje smo čak spremni da na Finansijsko Staranje prepustimo Stranim Investitorima, što je Nečuveno Žrtvovanje sa Naše Strane), danima smo pokušavali da Vam pomognemo tako što će Vladajuće Stranke zadržati Državne Fotelje koje su preduslov za Vaš Uspeh u Životu. Kako kaže drevna poslovica, „bez funkcionera ne funkcioniše“. Besprekorna Ljubav koju Moja Individua prema Vama oseća, bila je Kamen Temeljac Mog Delovanja: ipak, ispostavilo se da sav trud koji smo uložili kako bi se nastavile Strateške Integracije nije bio delotvoran jer nismo imali Razum na Drugoj Strani, već Ne-Razum.

Sreda. Dugo mi je trebalo da dođem sebi kada sam čuo šta se sprema. Dok sam Svoju Sekretaricu bolje Upoznavao sa Suštinom Funkcionerske Bračne Vernosti, Neko je uleteo u Moj Ured i, Potpuno Nezatečen Tipičnim Kancelarijskim Prizorom Poštovanja Bračnih Zaveta, obavestio Moju Individuu da je Sve Polazi Naopako i da me Predsednik Vladajuće stranke Srbije, ta Nepogrešivost od Nezamenjivosti, taj Dinamo Promena, hitno treba kako bi mi dao Poverljiv Zadatak koji ne može Nikom više da poveri. Jedan sat kasnije sedeo sam u automobilu Jedne Poznate Firme Jedne Zemlje Kojoj Posebno Težimo i vozio se Super Kvalitetnim Putevima Naše Zemlje, obnovljenim od vremena Skretanja na Stazu Istine i Pravde. Kad bih Vam rekao gde sam Konkretno bio i sa kim sam Konkretno Razgovarao, plašim se da bi to pogubno uticala na Vašu odluku na Sledećim Izborima te zbog toga što Vam želim Samo Dobro (a Vaše Dobro je nezamislivo bez Nas da se o Vama brinemo) neću reći Gde i Sa Kim, iako to želim.

Petak. Kada sam ušao u Kancelariju Jednog Visokog Funkcionera Jedne Manje Vladajuće stranke Srbije odmah sam sa vrata osetio Izvestan Miris, a kada sam ušao primetio sam da Moj Kolega leži na Skromnoj Kožnoj Fotelji, izuven, i odmara posle napornog dana koji je proveo u Borbi za Opstanak Države. Krenuo je da se obuva, ali sam ga Ja zaustavio jer nisam želeo da ga prekidam u Odmoru, a i nisam planirao dugo da se zadržavam. Sva su se Naša Strahovanja obistinala, potvrdio mi je: budućnost Naših Najmilijih Poreskih Obveznika je došla u pitanje. Premda nisam želeo dugo da ostanem, ipak sam se zadržao jedan čas i za to vreme se navikao na Jedan Čudni Miris. O čemu smo razgovarali: o tome kako Izbori nisu dobro rešenje u Ovom Trenutku, kako nije Pravi Čas, kako se to moralo izbeći zbog Napretka Strateških Integracija, kako Naše Partije nisu spremne za to.

Subota. Bio sam kod Predsednika Partije na ručku i složio se sa Njim da izbori dolaze u Pravi Čas i da ćemo sasvim sigurno uspeti da Probijemo Opnu koju ranije nismo mogli. Daleko je Dan Izbora i do tada će se Strasti smiriti, a Ljudi će početi da misle o Realnim Problemima, što je Naš Glavni Adut – mi ih moramo naterati da tako misle, ako ništa drugo, zbog, kako i sami znate, Njihovog Personalnog Dobra, rekao je Dinamo Promena. Bilo je predivno slušati tu Nepogrešivu Argumentaciju izlaganu od strane Najleporečitijeg Vladaoca. Ispostavilo se da će Glavni Zadatak Moje Individue u Narednoj Kampanji biti Podizanje Borbenog Duha u Partiji: Svečano Vam se, Najmiliji Moji, Zaklinjem da me na tom putu Ništa neće zaustaviti!

I priča ide: jednog lepog zimskog dana, u vreme drugog izbornog kruga predsedničkih izbora u Srbiji 2008, na putu ka Valjevskoj kamenici gde sam fotografisao priču o prelu vezanu za moj diplomski rad, prolazivši kroz Valjevo, na ogradi blizu glavne pijace pogled mi je zaustavio predizborni plakat Borisa Tadića.

Nisam mogao da verujem svojim očima. Ali bukvalno.
Tokom izrade pomenutog članka Tadićevu fotografiju, kao i sve ostale, podrobno sam gledao u punoj rezoluciji, dakle preko celog 21-inčnog monitora. Uzevši u obzir i fototografsku zainteresovanost za detalje, lako ćete shvatiti da primećujem i pamtim sitnice. Ali nisu ovo baš ni sitnice. Fotografija koju sam tada prvi put video, u vreme drugog kruga predsedničkih izbora po mnogome je bila slična onoj iz prvog kruga. Međutim, celokupan osećaj o fotografiji je potpuno drugačiji. Iako sam je gledao ukupno 5-8 sekundi, vrlo je snažan utisak ostavila na mene. Ne u političkom smislu, već u estetskom.

Nisam mogao da poverujem da je u drugom krugu nova fotografija koja je skoro ista kao prva. Zapamtio sam da je svetlo skoro isto, kao i poza. Međutim, obrve su mi delovale drugačije, nekako deblje, a i usne su bile dodatno bez emocije.

Kako se sve odigralo brzo, nisam stigao da uzmem fotoaparat iz ranca, izađem i zabeležim plakat za dalju analizu. Ali, bio sam uveren da ću ga opet videti negde u Beogradu. Međutim, zbog izvesne dominacije Nikolićevih plakata, dugo vremena nisam ponovo uspeo da vidim ovaj novi stari plakat.

Ali sreća mi se osmehnula!

Predstavljam vam Tadić vs Fotograf, runda 2 (klikni sliku za veću!):

Ne bih se sada mnogo upuštao u estetiku i "kvalitet" jedne prema drugoj. Očito je da je nova fotografija (desno) pomalo tradicionalnija -- primetite podbradak, oštriju vilicu, izrazitije bočno svetlo, blagu namrštenost (zbog čega su mi obrve i izgledale "sumnjivo" u početku) i ostale detalje poput kravate, opšte prosedosti i sl.

Ono što mene zaista zanima, i što me je svo vreme proganjalo je zašto? Zašto nova fotografija u novom krugu -- koja je vrlo vrlo slična onoj prethodnoj. Bezbroj razloga mi je padalo na pamet. Od pravnih (platili prvu samo za prvi krug) do tehničkih (štamparija zagubila filmove). Nijedan od razloga ne bi imao previše smisla. Razumem potpuno drugačije konceptualizovane fotografije (kao što se u drugom krugu pojavila ona sa Tadićem i studentima), ali ovo meni lično nema smisla. Da ne pomisli neko da je ovo političko pitanje -- nije ni najmanje -- već čisto estetsko.

Koje je vaše mišljenje?

O njoj izgleda  brinu samo majmuni.

p.s 

Toma je pri kraju svog predizbornog govora rekao da mu gazda nije ni u Moskvi, ni u Njujorku, ni u Briselu. Hag nije pomenuo.

Hej (kvazi)stručnjaci, zar niko od vas večeras neće moći da ubode pravu istinu uzroka velike izlaznosti na ovim izborima? Kako ste samo jadni, gledam vas širom televizijskih kanala, pokušavate da opravdate svoje postojanje. Rećiću vam. Ono čega su se plašili oni koji su imali razloga da se plaše male izlaznosti, je slava Svetog Jovana. Polako, ludo zvuči, religiozno možda s moje strane. Polako kažem vam. Evo finte: teško je angažovati više od 50 procenata srbije za izbore, u nedelju, bilo koju nedelju - pogotovo hladnu, kišovitu i bez Miloševića. Ova nedelja toplija, mnogi su išli u goste - na slavu. To ih je izmamilo napolje. Izlazeći rekoše "hajde i da glasamo". Da nije bilo slave danas, procenat ne bi bio veći od 51%-52%.

A rezultati tek. Svi su pobedili. Znate, kada se plašite debakla svaki rezultat različit od njega ravan je uspehu. Pogledajte sudbinu Vuka Draškovića i njegove stranke. Par (ili bar mnogo više) pogrešnih poteza i obrišu bar na duže vreme sa političke scene. Postanete margina - statistička greška. Ko se plašio danas?

SPS - ubacio Mrkonjića, Dačić je bio greška na prošlim izborima - loša procena ne njega samog nego rejtinga stranke uopšte. Suviše je on veliki funkcioner u SPS-u da bi sebi dozvolio onih 3% i kusur. Mrkonjić može da preživi i 2% bez posledica uz izgovor da su im glasovi kod radikala. E, osvojio je inženjer Milutin celih 6% i više. Može se reći da je ostvario relativan uspeh. Bolje se sigurno nije moglo.

NS (+DSS?) - Ubacio se Velja u trku, da vidi svoju snagu i natrlja uši svima koji ga marginalizuju u ovoj vladi - u prošloj je zaista bio prava kvaka. Ovde je škakljivo, prosto što tih 8+% nisu jasno definisani. Ako je samo njegovom zaslugom onda se treba zapitati kako to da Koštunica uzima grubom računicom jednako toliko procenata u ukupnih 16% na parlamentarnim prošlog januara na kojima je izašao sa Veljom? A premijer je... Međutim, jasno je da bi Velju ipak mogli proglasiti gubitnikom - garant je čovek očekivao blizu 15%. Ta, predstavljao je narodnjački blok + Vuk Drašković + Palma. Labavo Veljo. Nema te ni na konferenciji za štampu u stranci - umoran si. Spavaj.

LDP - Dobro, rekao bih da sam tu pogodio. Možda je Čanak i odvukao 0,2 % , ali je ovo broj koji je lako bilo pogoditi. Čeda je nešto malo profitirao na glasovima od parlamentalnih na ovamo, ali ekspanzija jako slabo ide. Ovim tempom neće skoro odigrati značajniju ulogu na političkoj sceni. Ipak, sada ima nekoliko opcija - da ćuti i nikome ništa ne predlaže, da predloži simpatizerima da glas daju Tadiću - ali Čedo ne igraj se s glasačima. Pogotovu tvoji, cenim, spadaju u one koji nemaju previše problema sa intelektom u smislu pamćenja i rasuđivanja. Obećao si da ne želiš da šuruješ sa onima koji šuruju sa Koštunicom. A to Tadić upravo radi, pa ti sad vidi. Vesna Pešić mi je večeras zvučala kao osoba koja neće dati podršku Tadiću upravo iz tog razloga. Dalo se naslutiti da je čak bolje predložiti glasačima LDP-a da odglasaju u drugom krugu za Nikolića. Evo poente: ponekad je potrebno napraviti korak nazad da bi se brže krenulo napred (to vam je kao kod automobila koji gurate, pa kad krenu muke uzbrdo - vratite se da uhvatite zalet)... dakle Nikolića za predsednika - on poljulja parlament i raspisuju se parlamentalni izbori - do kraja godine. A onda bez Koštunice. Ili da Tadić odmah razbuca aktuelnu vladu, Koštunjavi se prikloni SRS-u i taman namesti da još malo vlada a Tadić predsednik pa ponovo na parlamentalne izbore... ovde kombinatorika prevazilazi granicu zdravog razuma. Ali ima materijala, nema šta.

DS - SRS - ne bih previše o ovome, oni još nisu završili a stali su tu negde gde je i bilo za očekivati. Nekoliko dana, molim vas, da iskristališem misli i da krenu stvari - rećiću vam već ko dobija. Videće se to po rečima, izrazima lica, panici koju nećete moći da sakrijete od mog iskusnog oka. A onda ću svima reći. I vama.

Političke fotografije deluju na prvi pogled vrlo specifične. Postoje brojni zahtevi na koje se mora odovoriti, a ulog je zaista velik. Ali u osnovi se ne razlikuju od bilo kog drugog tipa fotografije. Većini fotografa politička fotografija verovatno nije nimalo zanimljiva, jer je ustaljeno mišljenje da su one uglavnom "plastične". Međutim, njihovom analizom možemo doći do korisnih informacija o procesu kodiranja apstraktnih poruka (input) u kompleks vizuelnih elemenata na slici (output), a upravo taj proces možemo primeniti na bilo koji zahtev u primenjenoj fotografiji.

Ovu analizu podelićemo na dva dela: prvo ćemo pokušati da shvatimo šta je to politički kanal za distribuciju fotografije i koje su njegove karakteristike; nakon toga ćemo uporediti par primera i videti kako oni međusobno delaju na sceni.

Politički kanal za distribuciju fotografije

U svom ogledu pod nazivom Za filozofiju fotografije, Vilem Fluser (Vilem Flusser) govori o kanalima za distribuciju fotografije koji su sveprisutni i koji kao svoj input uzimaju fotografije, a kao output daju kodirane simbole čiji je cilj da publiku isprogramiraju za tzv. magijsko delovanje. To u našem slučaju znači da politički kanal koristi precizno kodiranu (komponovanu, nameštenu...) fotografiju da bi u budućim biračima izazvao potrebu za izlaskom na birališta i glasanje (magijsko delovanje). Taj isti princip važi i za sve ostale kanale distribucije fotografije, kao što su dokumentarni, naučni, umetnički i njima slični, pa iz toga proizilazi da se političke fotografije u suštini ne razlikuju od bilo kog drugog tipa fotografije.

Kao svoj input, politički kanal od fotografa traži da fotografiše određenu ličnost za potrebe plakata. Sa jedne strane, fotograf veruje da će svojom veštinom i talentom moći da ubaci nešto od svojih ideja, ili prosto rečeno da predstavi svoj "stil", a sa druge strane kanal za distribuciju veruje da će određeni fotograf moći da svojom veštinom i znanjem "transkodira" njihove političke ideje, onako kako oni to žele. Ova borba između fotografa i kanala je, po Fluseru jedna od ključnih stavki u kritici fotografije.

I zaista, koliko god fotograf mislio da je on taj koji nameće bilo kakvu ideju ili stil, zapravo politička stranka je ta koja stvara sliku, a fotograf je taj koji je realizuje. U političkom plakatu borbu svakako dobija politički kanal.

Stepen apstrahovanja političke fotografije

Ono što je kod političke fotografije vrlo lako uočljivo, a zapravo važi za bilo koju drugu fotografiju, je da su one na vrlo visokom stepenu apstrakcije. Prvo, predstavlja se jedna ličnost, i mi biramo "jednu ličnost", iako znamo da je struktura demokratske vlasti daleko kompleksnija od toga. Sa druge strane, običnom biraču se elementi fotografije nameću kao ogledala upravo te jedne ličnosti. To je već drugi nivo apstrakcije. Ne opisuje se ovde izgled jedne osobe već izgled jedne ideje. Ličnost je predstava ideje, a plakat je predstava te ličnosti. Ako tome dodamo i slogan, parolu političke stranke, koja je sama po sebi apstrakcija na vrlo visokom stepenu, jasno nam je koliko je kompleksna igra elemenata koja se dešava na toj naizgled jednostavnoj površini.

Postaje nam lako uočljivo kakvu primenu ovde ima hiperrealnost u fotografiji.

Kritika političke fotografije

Kao što smo već naučili, kritika političke fotografije bi trebalo da se bazira na analizi borbe između fotografa i političkog kanala. Da bismo tu analizu uspešno sproveli, neophodno je da poznajemo oba protivnika. Često bi fotografi kritikovali samo iz aspekta fotografa (ono što je njima blisko), pa se tako mogu čuti komentari tipa "previše ispeglano lice" ili "loša postavka svetla" ili slično. Međutim, tako bismo stali na stranu fotografa, to jest, ignorisali bismo politički kanal za distribuciju fotografije, pa bi naša kritika bila vrlo površan komentar.

(U svojoj kritici koja sledi, vodiću se ličnim i skromnim poznavanjem političkog kanala u Srbiji, a to znači da bi kritika mogla da bude približna ali ne i potpuno tačna.)

Uporedna analiza

Ako malo detaljnije pogledamo, i razmislimo o ove četiri fotografije, moći ćemo da iščitamo transkodirane simbole koje je u njih, preko fotografa upisao politički kanal. To navodi na zaključak da su fotografi vrlo dobro odgovorili na zahteve i da je "kvalitet" u tom smislu postignut. Ali, pogledajmo jednu po jednu fotografiju:

Naš drug Mrkonjić je neko ko, po sopstvenim rečima treba da "vrati SPS na velika vrata političke scene u Srbiji". Dakle, kao politički input, imamo: tradiciju, povratak, stare vrednosti, snagu. I sve to možemo pročitati sa fotografije. Preovlađujuća crvena boja (pozadina, kravata) očigledno predstavlja povratak, to jest, asocijaciju sa starim političkim vrednostima. Izraženo sedeći portret, sa naglašenim oštrim bočnim osvetljenjem bez sumnje kodira tradicionalnost portretne fotografije ali i politike -- jedan čovek za foteljom, svetla uperena ka njemu, skoro monumentalnog karaktera, što bi se moglo izvesti i kao opšti karakter komunističkog perioda.

Za "jaku i stabilnu Srbiju" se zalaže Boris Tadić, predsednički kandidat Demokratske stranke. Kao neki siže političkog inputa moglo bi se reći: osoba prepoznata u svetu, za mir i stabilnost, umerena i pravična. I opet, sve je to upisano u fotografiju. U poređenju sa Mrkonjićem, ovde je izraženo stajaća, čvrsta poza što označava stabilnost i izvesnu dozu pristupačnosti. Lice je posve "okupano" svetlom, sa umerenim senkama. Ovo je vrlo bitan trenutak -- odnos svetla i senke predstavlja svest o problemima u političkom životu, i način njihovog rešavanja. Postojanje senke znači postojanje problema, tj. izazova sa kojima se suočava politika, a način na koje svetlo savladava te senke je način rešavanja tih problema. U ovom slučaju, moglo bi se reći da ta svest postoji (blage senke na licu), ali svetlo vrlo odlučno sateruje senke u ćošak i neutrališe ih. Bočno, to jest pozadinsko svetlo koje dolazi sa desne strane može se tumačiti kao prepoznavanje ličnosti od strane spoljnih, pozadinskih faktora (npr. EU i sl.), ali za razliku od prethodnog primera, nije u službi "tradicionalnog".

Od fotografskih komentara, rekao bih da je zanimljivo nepostojanje bora ispod jednog oka, što važi i za boru od nosa ka usni, sa iste strane. Silueta oko ušiju deluje pomalo neskladno, bez obzira koliko zaista odgovarala "originalu".

Tomislav Nikolić, svim srcem za predsednika je kandidat Srpske radikalne stranke. Iz priložene fotografije čitamo poruke političkog kanala: prijatan, običan čovek, spreman da se rukuje sa svakim, prihvata i iznosi sve probleme. Najjači utisak upravo ostavlja ta "dostupnost" -- blago nagnuta poza predstavlja otvorenost, namera za komunikacijom. Osvetljenje takođe najviše nosi atmosfere realnog prostora, a naizgled slučajno bačeno svetlo prozora na zidu u pozadini dodatno potvrđuje isto. Dostupnost i iskrenost potvrđuje i skroman retuš lica, koji hrabro ostavlja veliki broj bora i "nepravilnosti" (u grubom post-produkcijskom rečniku), pa se daje utisak da čovek nema šta da sakrije. Vrlo je bitan njegov osmeh, koji nije, kao u slučaju Borisa Tadića gotovo arhajski, nego je osmeh običnog čoveka. Dakle, običan, iskren čovek u normalnom, realnom prostoru koji je otvoren za komunikaciju.

Od priče o odnosu svetla i senke, možemo pročitati da on ne beži i ne krije senke (probleme), ne krije ožiljke (zanimljiva je jačina bore od nosa do usne koja kao ožiljak stoji na svetloj površini lica), a osmeh i opšta pozitivnost mogu pokazivati da se borba između svetla i senke može rešavati na takav -- pozitivan način.

Naravno, svi ovi elementi ostavljaju prostora za subjektivnu interpretaciju, ali opšti pojmovi koji se čitaju iz ove slike važe bez obzira na subjektivno tumačenje (tako, dekoracija na kravati nekoga može podsećati na zvezde Evropske Unije ali i ne mora).

Milanka Karić, glamurozni je kandidat Pokreta snaga Srbije. I upravo to -- glamur -- je ono što preplavljuje kao informacija. Međutim, moj lični utisak je da osim glamura, ovde vidimo još vrlo malo informacija. Imamo glavu blago nagnutu, veliki lep osmeh što govori o gore navedenoj dostupnosti. Međutim, glamur sam po sebi često predstavlja nedostupnu lepotu, nekoga ko je toliko lep da je poseban, da ga nećemo svaki dan sresti na ulici, da se nećemo rukovati sa njim. U tom smislu, glamur udaljava osobu od normalnog, običnog sveta i postavlja je na neki uzvišeni presto. Isto tako, primećuje se odsustvo ikakvog priznavanja problema -- sve izgleda lepo i lako. Uistinu, navika snimanja glamuroznog portreta koji ne sadrži nikakve nepravilnosti odavno je ustaljena. Ovde se postavlja pitanje o borbi između fotografa i političkog kanala. Dobija se utisak da je fotograf svojim ustaljenim fotografskim procesom Milanku Karić snimio na "glamurozan način" kao što bi i neku drugu osobu, a da je politički kanal neuspešno kodirao svoje simbole unutar toga. Mogli bismo i optužiti fotografa, ali bez kritike upućene političkom faktoru opet bismo upali u istu onu zamku.

A možda se i varamo. Jer, upravo bi ovo mogao biti kompleks kodova -- glamur ustoličen oko žene, simbola porodice, lepota koja bi trebalo da nas ispuni pozitivnošću i okrene nama bližnjima.

Zaključak

Videli smo da je značaj umeća čitanja političkih poruka kritična za iole ozbiljnu analizu političkih fotografija. Ali ne treba to ograničavati samo na političku fotografiju. Svaka fotografija ima svoj kanal distribucije koji je oblikuje, odnosno kodira da bi je bolje pripremio za svoju publiku. Čak i kada naizgled samo vi utičete na formiranje fotografije, način na koji je kanal distribuira u istoj meri utiče na njen krajnji efekat. Recimo, ako se vaša fotografija štampa u časopisu -- da li će biti sama na strani, ako ne -- koje će biti ostale fotografije? Koji će biti odnos veličina, koja boja pozadine? Da li ima naslov ili kratak opis?

Poznavati karakteristike kanala kroz koji distribuirate fotografiju u mnogome će pomoći da unapred fotografiju pripremite tako da možete da pretpostavite kakav će efekat imati po publiku (kakvo magijsko delovanje će izazvati). Fotografi često ili ne primećuju postojanje kanala za distribuciju, ili negiraju njegovu moć -- što dovodi do toga da kanali uspevaju da kodiraju znatno više svojih elemenata i time definitivno oni diktiraju magijsko delovanje publike.

Na ovom lokalnom konkursu za Miss Izbora 2008, rekao bih da je u kategoriji najdostupnijih pobedio Tomislav Nikolić, u kategoriji najstabilnijih Boris Tadić. Najtradicionalniji je svakako naš drug Mrkonjić, a ubedljivo najglamuroznija je Milanka Karić. Svi su pobedili.

Dodatak 1

Posle dugo potrage, uspeo sam da nađem plakat Borisa Tadića koji se pojavio u drugom izbornom krugu, a čija je fotografija skoro identična onoj iz prvog kruga. Možete pročitati ceo tekst pod nazivom Drugi krug, druga fotografija: Tadić i izbori 08.

Roomney je u boljoj poziciji na Republikanskoj strani gdje zaostaje samo 1% za favoritom McCainom koji je ipak u težoj situaciji od očekivane jer može izgubiti glasove zbog Roomenya ili pak nezavisne glasove (koji mogu glasati za koga žele u odnosu na Iowu i kojih ima više od Demokrata i Republikanca zajedno) koji bi dali glas Obami.

Najveće zanimanje je pak za Hillary i da li će opet izgubiti. WSJ danas piše da, pošto je Obama veliki favorit (u još bjelijoj državi od Iowe), pitanje je samo za kolliko će ona izgubiti. Ukoliko izgubi sa velikom razlikom, neki Demokrati (senatori uglavnom) navodno lobiraju da se povuće iz utrke kako bi mogli dati svoju podršku mlađem i manje iskusnom Obami. Hillary još uvijek vodi Obamu u senatorskim nominacijama 10-2 no Senatori nisu djelili podrške iz poštovanja prema senatorima Dodd i Biden. Clintonova strategija traženja rane nominacije na osnovu izbora u prvim državama i visoke nacionalne popularnosti je sada gotovo pa i propala. New Hampshire je trebao biti firewall za Hillary ukoliko izgubi Iowu, koji bi zadržao druge kandidate. To je sada izgubljna strategija. Upravo je NH primary postavio Billa na predsjednički put. Hillary je u još lošijoj poziciji nego što izgleda. Dan nakon NH, ugostiteljski sindikat u Nevadi (Culinary Union, najveći i najvažniji sindikat u Nevadi) će objaviti svoju potporu koja će, očekuje se, ići Obami. Tako bi on mogao glatko pobjediti 19. Siječnja i u toj državi. Tjedan dana kasnije, primary je u S. Carolini koju Clintonova kampanja misli jednostavno predati pošto je izgubila značajnu podršku velike Afričko-Američke populacije u toj državi. Naravno, oni će svoj glasi dati Obami nakon njegove pobjede u Iowi i danas vjerojatno u NH. Jedino što je sigurno za nju je da će pobjediti u Michiganu.

Hillary je potučena do koljena u Iowi i čini se u NH, ali nije potpuno vani. Strategija kampanje će se promjeniti. Već jest dobrim djelom, od poruke, vrijednosti, napada pa i same odjeće i muzike. Jučer je Hillary i plakala kako bi pokazala da ipak ima osjećaje. Glavnu potporu za nominaciju Hillary traži 5. Veljače kada čak 21 država izlazi na izbore. Do onda Iowa će je pratiti kao jedan veliki minus, a danas bi to moglo biti dva minusa. Ipak nije sve izgubljeno. Momentum Obame znaći i da će napadi na njegov račun biti veći. Republikanci već gledaju na Obamu kao mogućeg suparničkog kandidata što znači da će ga žešće napadati, a što nitko do sada u biti nije. Ukoliko se on pokaže slabijim u obrani Demokrati će se lako okrenuti na njega birnući da neće pobjediti kad je najbitnije, u Studenom, i Hillary je nazad u igri.

Ja sam kopirao cijeli tekst niže i kao uvijek boldao zanimljive rečenice.

In Need of Moral Authority

07 December 2007

Whoever takes power, HDZ or SDP, Croatia’s next government must fight corruption fearlessly – or prepare to be judged a failure.

By Natasha Srdoc in Rijeka

Two weeks after Croatians voted in a general election on November 25, Croatian democracy is ailing.

Voters’ split decision has given neither of the two main parties a clear mandate to govern, but this is not the problem. The illness afflicting Croatian democracy is official corruption, and the parties alone have the power to put things right.

Voters saw last month’s election as an opportunity to elect a government with a greater degree of moral authority to govern than the last one, led by the Croatian Democratic Union (HDZ). They made it clear that “corruption and the economy" was their chief concern. Their concerns led to a surge in support for the opposition Social Democratic Party (SDP).

Now, whichever of these two parties finds a way to power must reckon with voters’ concerns. They must reckon with the need for better governance, greater transparency and less dirty dealing – and they must react positively.

In the wake of polling margin of just 10 parliamentary seats separates the HDZ and SDP. The HDZ controls 66 seats, five of which represent Croatian diaspora voters, and the SDP controls 56. Since neither party claims enough seats to form a government outright, both aim to haggle their way into power.

Sadly there is a great risk that, amid the haggling, the interests of every voter and of Croatian democracy as a whole will go ignored.

Small parties relish such a chance to play kingmaker. Indeed, some small parties already have been instrumental in keeping the underdog SDP’s hopes alive. Together with its likely coalition partners, the SDP lays claim to 67 seats, the same as the HDZ, which so far enjoys additional support from just one minority member of parliament.

The end game looks likely to be determined by two small parties, the Croatian Peasants Party (HSS) and the Croatian Social Liberal Party (HSLS). After campaigning together in an electoral pact, they won six seats and two seats respectively.

From their current position, these minor players are able to wield an enormous amount of influence over the country’s political future. Unsurprisingly, in dealing with both the HDZ and SDP, they are pushing for maximal influence on issues of special interest to their supporters. They are playing for the best deal.

Croatia therefore faces an acute risk that the current process of government formation – and dynamics likely to stem from it, which will echo through politics until the next general election – will undermine an important opportunity. Special interests and backroom dealing are inevitably a bad combination, and trust is already running low.

The incumbent HDZ, far more than the SDP, deserves blame for Croatia’s corruption problem. Ivo Sanader, the prime minister, and his party could emerge victorious in the end game, but even if he can scrabble together enough seats in the parliament to secure support, the HDZ arguably lacks the moral authority to form a new government.

During the past four years of HDZ-led government, high-level corruption has gone unpunished. Party leaders, having inherited the autocratic structures previously run by Franjo Tudjman, Croatia’s authoritarian president during the 1990s, show little actual regard for transparency, accountability and rule of law. A future HDZ-led government would therefore face the challenge of clearing the decks, challenging the crony capitalism on which the party continues to thrive.

The 2007 EU Progress Report for Croatia noted that “corruption remains widespread”.

“There is a need for greater efforts to prevent, detect and prosecute corruption. No indictment or verdict has been issued in any high-level corruption case. The concept of conflict of interest is little understood. Implementation of the anti-corruption program lacks strong coordination and efficient non-partisan monitoring. Corruption at the political, economic and institutional level, including the judiciary, as well as the general tolerance of petty corruption remains widespread,” the report added, echoing the 2006 EU Progress Report in a measure of how little change has taken place.

Troublingly for Croatia’s still-young democracy, the HDZ brought its bad habits with it into the recent pre-election campaign. Ahead of the campaign, the Sanader government placed party loyalists on the editorial board of HRT, the public broadcaster, when then took steps to cancel some critical news coverage. One senior journalist said of the board move that it “pushes HRT back by ten years” – in other words, back into the Tudjman era from which the HDZ has only partly distanced itself.

Facing such criticism, the HDZ’s preferred tactic is to wrap itself in the European Union flag, drawing contrast with the HDZ of the isolated Tudjman era. Indeed, during the campaign the party released a bizarre television advertisement that included endorsements for Sanader and the HDZ from European leaders such as Angela Merkel, Bertie Ahern, Kostas Karamanlis, Jean-Claude Juncker, prime ministers respectively of Germany, Ireland, Greece and Luxembourg.

Ironically, the video love letter from Sanader’s EU admirers backfired a bit, drawing criticism from the Croatian Ethical Committee, a state body, for violating electoral ethical standards by using official visits of foreign leaders for campaigning purposes.

An equally striking pre-election move was the government’s decision to time its use of public funds and property to boost loyalty and minimise criticism. So great were the increases, as noted in the EU Progress Report, that the government risked undermining its own subsidy reduction plan when it boosted aid to “loss-making enterprises”. The government also issued massive payouts to farmers and Roman Catholic churches while privatising shares in Croatian Telecom at a discount marketed explicitly as a way for citizen buyers to turn tidy profits.

If this is not a crisis in moral authority, what is?

Yet at the same time, the SDP, which campaigned as the obvious alternative, has is some ways injured its position since November 25.

Central to the SDP’s election campaign was the party’s designation of Ljubo Jurcic as its prime ministerial candidate. Jurcic, a former minister of economy who participated in the SDP-led government of 2000-2003, was widely regarded as clean choice. His reputation for getting things done and his untainted record, which included the first privatisation phase of INA, the state-owned energy company, attracted anti-corruption voters.

Jurcic’s demotion after the election, from prime ministerial candidate to deputy prime ministerial candidate, is distinctly awkward. In his place, the sudden ascent to the top spot by Zoran Milanovic, the young SDP president, increases risks that the party, endeavouring to form a government with HSS-HSLS backing, will barter away some of its developing reformist principles.

A young generation of SDP supporters, more inclined to embrace market reforms, has been shifting the party toward the centre, away from the left. If this movement within the party prevails, the party’s ex-communist old guard could lose more influence, allowing the SDP to become more effective force for reform.

Today, as inter-party negotiations continue, the most pressing risk for the SDP as an reformist force is that Milanovic will cut deals with the HSS-HSLS that fly in the face of good sense, crippling the next government from the start.
Nacional, a weekly magazine, reported that the HSS-HSLS’ conditions for forming a government include state subsidies worth 24bn kunas (3.3bn euros) for agriculture, investing in 100,000 small farms, increasing the minimum pension to 1,500 kunas (205 Euros), financial decentralization and implementation of a plan to establish an economic zone in the Adriatic. Threatening to generate intense controversy, the HSS-HSLS is also reported to be demanding a 10-year ban on selling land and real estate to foreigners.
Such costs would be unbearably high for Croatia’s economy, which is already much less competitive than it should be.
The HDZ and the SDP should both reject them, on principle. Any government formed by bartering the future of citizens for the interests of politicians will continue the trend of instability and unaccountability.

Natasha Srdoc is president of the Adriatic Institute for Public Policy, a free-market think tank in Rijeka, Croatia. Balkan Insight is BIRN’s online publication.

HDZ-146-57,25%
HNS-6
HSLS-HSS-3
HSP-3
HSU-3
SDP-92-36,08%
SRP-2
Sve ostale liste(njih još 18) dobile su okruglo 0 glasova.

Biračko mjesto 60(Višnjik)
Upisano-1325
Glasalo-213-16,08%

Abeceda demokracije-1
HDZ-86-40,38%
HNS-7
HSLS-HSS-3
HSM-1
HSP-1
HSU-3
SDSS-2
SDP-103-48,36%
SRP-2
SU-4
Ostali-0

Iz ovih rezultata se da iščitati da birači ne žele male stranke i da je u ovih 15 dana od parlamentarnih izbora još jače došla do izražaja bipolarizacija.
Koliko su tome pridonijele velike stranke, a koliko su male stranke kažnjene zbog očite trgovine u posljednja dva tjedna?
Jesu li birači ovakvim rezultatima rekli što misle o malim strankama i njihovom utjecaju na sastav vlade?
Hoće li se trend bipolarizacije nastaviti i na idućim izborima(prvi slijedeći su lokalni 2009.)?
Hoće li se Friščić i Adlešić pozvati na ove rezultate? Ukupno 6 glasova na dva biračka mjesta.
Hoće li Čačić tražiti premijersko mjesto? Ukupno 13 glasova.
Hoće li Đapić aktivirati opet svoju ostavku? Ukupno 4 glasa.
Hoće li Jordan opet optuživati da je netko ubacio fantomsku stranku? HSU-6 glasova, SU-4 glasa.
Puno pitanja, a čini mi se samo jedan odgovor. Hrvatska neumitno ide prema dvostranačkom sustavu.

I jedna i druga stranka izjednačavaju brigu o problemima sa potrošnjom, iako rezultati toga su sve samo ne pozitivni. Tu samo HNS ostaje sa malo čišćim svjetonazorom i zdravijim programom koji je više orijentiran na dugoročne rezultate, ne kratkoročno bacanje novca na probleme. Pustimo to da bi neke kadrove tamo trebalo popraviti, da ne kažem smjeniti jer su već pljesnivi. Milanoviću treba cijeli odgojno obrazovni proces iznova.

Ali onda me ulovi vijest o prevarantskom potresu u SDPu. A ja mislio da oni neće na takav "HDZ" level. No, bjelodano je jasno sada da je SDP bio ozbiljan oko dobivanja što više zastupnika (Ne glasova molim vas lijepo. Izborni zakon nam je takav kakv je.) a ne nužno oko sastavljanja Vlade i ozbiljnog vođenja države. Jurčić je tu poslužio kao dobar mamac za glasače željne novog, stručnog lica. Doduše Jurčić tvrdi da nije "naivan i iskorišten". Ali gosp. Jurčić, nije nije ni javnost naivna i nenavikla na politikantske spletke. Ne u Hrvatskoj! Uostalom, zašto bi vam vjerovali? Kad kažem ozbiljnog mislim na Milanovićevo stalno isticanje, suptilno ili izravno, da je on bolji od Sanader, kako neće on na tu razinu, da je SDP pošteniji od prevaranata i mutikaša iz HDZa, da oni imaju snagu tima koji može sve što i obeća, za razliku od HDZovih neispunjenih obećanja, da SDP ima stručnije ljude, za razliku od ....kužite? Kako vidimo ovih dana to se sve pokazalo bezobrazno neistinim. Obećanje i inzistiranje Jurčića, u izbornoj noći, a i danima kasnije, da će on biti premjer a ne Milanović se izjalovilo. Milanović je isti kao Sanader. Neznam, i ne zanima me, kome je to veća uvreda ali obojca su pretjerano vlastohlepni i laki na obećanjima koje neće održati i koje plaća drugi - hrvatski birač, bilo novcem iz džepa ili povjerenjem.

Ja držim da je sve ovo posljednjih dana u SDPu bilo planirano još mnogo prije - da je razdvajanje funkcija premjera i predsjednika stranke bio paravan za dovođenje novog lica, stvaranja tima, distanciranja od suprotne taktike HDZa gdje je jedna osoba sve, time stvaranja kredibilne alternative biračima i iluzije smjelosti SDPa u stvaranju nove politike vođenja države, postavljanja na premjersku poziciju stručne a i nestranačke osobe koja će dati kredibilitet gospodarskom programu od par PowerPoint slide-ova (Koliko je program slab ukazuje i loša pretpostavka na kojoj je baziran - da će SDP osvojiti makar jedan mandat više od HDZa.), njegovo pozivanje u Bjelu Kuću (Da li su oni znali da Jurčić neće biti premjer i da ih vara?). Dakle, sve normalne i ostvarive taktike kako bi se stvorio privid snažne opozicijske stranke koja ne treba koalirati da bi pobjedila. Sve je to bilo sa ciljem osvajanja više mjesta u Saboru.

Naivni i apolegetici, ovo kantanje Jurčića i fijasko kredibilnosti Milanovića vide kao normalni splet događaja, s obzirom na "nove realnosti" nakon izbora. Ali realnosti su upravo onakve kakve je SDP priželjkivao, nema tu ništa novoga. Sam Milanović je to i rekao u izbornoj noći - bio je zadovoljan rezultatom i krenuo u sastavljanje Vlade. Da je cilj bilo osvajanje bar jednog zastupničkog mjesta više od HDZa kao što Večernji prenosi Milanović ne bi mogao reći da je zadovoljan sa 10 mjesta manje od HDZa. Odmjer snaga SDP-HDZ je najbolji do sada i najbolje što se moglo postići sa samostalnim izlaskom na izbore. Da se izašlo na izbore u koaliciji lijevog centra vjerojatno bi bilo više zastupnika od HDZa i već bi imali novu Vladu. Iza kulisa kampanje znalo se da je osvajanje više glasova od HDZa mala, gotovo beznačajna, vjerojatnosti. Cilj je bio postati što jači i biti u poziciji sličnoj HDZu; postići isti ili vrlo blizak broj zastupnika u Saboru. Tako se može kredibilno uvjetovati stvaranje Vlade kroz koaliranje i onemogućiti HDZ. Ivica Račan 2003. nije ima dovoljno kredibiliteta za stvaranje lijeve Vlade so obzirom na veliki razmjer između zastupničkih mjesta SDPa i HDZa i korektno se poklonio. Ali tko će uvjetovati sada? Tko je kredibilan? Ljubo Jurčić?

Bilo je jasno ko suza da je on nesposoban za funkciju premjera jer je politički pao sa kruške. Ja do samo godinu unazad nisam ni znao da je Ljubo Jurčić Saborski zastupnik. No moje neznanje je opravdano: Jurčić je jedan od najlošijih i najneaktivnijih zastupnika u posljednjem sazivu. Normalno da nisam znao kad nije ništa ni uradio u Saboru. I takav političar je trebao voditi izvršnu vlast? Retoričko pitanje naravno. Prema tome, njegova kandidatura za premjera je bila nekredibilni potez SDPa i protivničke stranke su to razumjele, javnost nije. Mislila je da su u SDP ozbiljni oko razdvajanja funkcija. Ja sam isto mislio, iako ne vidim silne benefite. Jasno je i da ga u kampanji nije bilo kao glavnog glumca što bi kao budući premjer trebao biti. Više je nalikovao na statista. Tako je izgledao i na presici u izbornoj noći. Poslušno je stajao iza Milanovića, dok ovaj najavljuje kako će formirati novu Vladu. Čekaj ... tko formira novu Vladu?? (Koliko razumijem to je i bio u kazalištu, samo statist.) Jasno je bilo da je njegovo papagajsko ponavljanje da će on biti novi premjer, prije i nakon izbora, kao i Milanovićev defanzivni stav, bilo izrežirano. Izrežirane su i zadnje njegove izjave da je odstupanje od premjerske pozicije bila samo njegova odluka. Pa naravno da je samo njegova odluka. Tako se zaobišlo Glavni odbor, a Jurčić i Milanović su to dogovorili. Nije Jurčić iskorišten na perfidan način. Sada ne smije priznati da je sve ovo već planirano u vrhu od prije, jer tako pogoršava sadašnju poziciju SDP za sastavljanje Vlade, a time i svoj poziciju u Vladi. To bi bilo igrati protiv Tima. To i sam korektno priznaje.

Good boy Jurčić! You took one for the Team!

Jasno je bilo i zbog toga što on nije pregovarao oko nove Vlade sa nikim nakon izbora. Niti je sposoban za to, niti je to bio plan tokom izbora. Dok SDP i Milanović pregovaraju o stvaranju nove vlasti, "premjerski kandidat" je otišao roditeljima u susjednu državu (na odmor valjda??). Sve se već znalo unaprijed u samom vrhu SDPa, koji je čak i zaobišao Glavni odbor u donošenju ove odluke. (Arlović potpuno iznenađen i prigovara.) Milanović, sa svojom kabalom koja uključuje i karijerista Jurčića, je zacrtao da će ipak on biti premjer, to je "kao" odgovorni potez. U biti, tako ipak imaju veće šanse zasjesti na vlast, a to je cilj svega.

Gledajući kroz analizu troška i benefita ovakvog poteza, možemo zaključiti da je ovo rizičan potez sa kratkoročno visokim troškom medijsko-blogerskog napadanja, gnušanja i optužbi da su "svi oni isti." Potez ima i veliki benefit jer omogućuje Premjeru-Milanoviću veću vjerojatnost i kredibilitet oko sastavljanja nove Vlade, relativno na Predsjednika-Milanovića. Ali, u takvoj analizi za zapamtiti je da će trošak doći na naplatu kad tad i da ga netko mora platiti. Nema besplatnog ručka. Milanović i SDP mogu to platiti na dva načina. Prvi - napad i nezadovoljstvo sa SDPom i Milanovićem će biti dovoljno veliko od strane potencijalnih partnera HSSa da se ipak odluče za HDZ. Nesastavljanje Vlade Milanović će platiti mjestom predsjednika SDPa, a SDP mogućim unutar-stranačkim svađanjem. Drugi - upravo onako kako je i sam Jurčić objasnio (jasno i točno jednom za promjenu), a kako sam i ja primjetio u jednom mom komentaru na pollitika.com. Visoka premija ovakvog poteza će doći na naplatu na sljedećim izborima, čak i ako je Milanović premjer sljedeće 4 godine. To bi značilo da je efektivno premjer na kredit. (Ipak smo mi zemlja kredita, pa što je još jedan.) Ne zaboravimo da je Sanader vrlo efektivan i destruktivan u opoziciji i da će Premjer-Milanović imati puno teži mandat nego što je imao Premjer-Sanader. Nadalje, na individualnom levelu osoba koja će najskuplje platiti je sam Ljubo Jurčić. SDP ni pod razno neće moći inkorporirati Jurčića u kampanju na sljedećima izborima. Ne samo da bi birači češali glave čemu to, već bi ih Sanader efektivno samljeo i ismijao. Još jedan potencijalni i nesuđeni platiša ovakvog poteza je sama javnost i demokracija koja će, vođena "svi su oni isti" stavom, još više zazrijevati od političkog procesa i političara. No to je malo dublja analiza.

I tako, pita mene Zvonimir (ZvoneRadikalni) što ja mislim i kome bih ja da' povjerenje da vodi zemlju u sljedeće 4 godine? Ono što mislim se vidi u postu, a ipak nije na meni odluka kome dati povjerenje. Zato imamo izbore i narod odlučuje. Da sam na mjestu Predsjednika postupio bih isto kao i Mesić. Smatram da je ispravno što je HSS-HSLS krenuo u pregovore prvo sa relativnim pobjednikom. Što se tiče izbora između Sanadera i Milanovića odgovor je na dvije razine. Na moralnoj, razliku ne vidim; oba su vlastohlepna i žele se upisati u povijesne knjige kao premjer koji je uveo Hrvatsku u EU. Ne podcjenjujte motiv vlastitog interesa. Sanader će se vjerojatno povući, ako je pametan, kao predsjednik HDZa nakon ulaska u EU i tako izaći na vrhuncu. Što se tiče iskustva i liderstva, prednost bi dao Sanaderu. Milanović je slab lider u mojim očima. Kampanju je vodio izrazito jednosmjerno - prema Sanaderu u stilu vrtićkog prepucavanja. On je to i započeo pošto ga je Sanader ignorirao. Nije znao drugi načina nego da isprovocira raznim maloumnim izjavama do trenutka dok mu Sanader ne odgovori. Dobro je rekao jedan čitatelj Jutarnjeg lista: "Dosta dialoga gospodo. Razgovarajte sa narodom!" A i iskustvo za premjera mu je slabije od Sanaderovog. Tu bi preferirao Čačića kao alternativu. No, imamo ih takve kakve imamo, ni bolje ni gore, a izbor vođe jedne zemlje je funkcija više parametara od samih preferencija osobina i izgleda ili pak stava "promjena zbog promjene."

Naravno, sve to je teško progutati onima koji i dalje misle da je Milanović neka dobričina, pun vrlina i koji samo želi promjeniti stvari na bolje. Vide ga kao viteza u blještavom oklopu (da prevedem sa engleskog) u borbi protiv "zlog HDZa i Ive", a ne vide njegovo pravo lice bahatosti u odgovorima i ponašanju prema javnosti, njegov oportunizam, karijerizam. (Sanader mu je bio savršeno prijazan kad mu je dao posao u MVP. Sad ni za stol s njim ne želi sjesti.) Milanović u politici je poput mladića koji lovi cure vikendom - sa svima bi bio, ali ne želi se obavezati ni sa jednom. Demokracija ipak nije djevojka-za vikend. Onaj koji preuzima odgovornost nakon bitke nije lider, već šarlatan koji svoju karizmu koristi za stjecanje popularnosti i glasova. Uz sve to, Zoran Milanović je bezobrazan. Zaboravlja da treba promjeniti način govora kad se obraća Sanaderu i kad govori za javnost kroz novine. Jedan dobar kurs iz pristojnosti i kulture bi svakako dobro došao, njemu kao i Hrvatskoj. Jer, zanimljivi su ti obrazovni kursevi - stvaraju pozitivne externalije. U ekonomskom žargonu to znaći da se benefiti obrazovanja preljevaju na treće stranke, primjerice na javnost, na demokraciju, na društvene odnose, koje su van primarnog odnosa između kupca i prodavača. Umjesto toga, sada imamo samo još jednog kauboja u hrvatskoj politici. Ja preferiram demokraciju i odgovornost od "indijanaca i kaubojaca." Ja nisam više u vrtiću.

Ulazeći ove nedjelje u prostorije birališta, pogleda uprta u plakat s popisom nositelja izbornih lista, reče poluglasno jedan čovjek koji je poput mene došao nekome podariti svoj glas: “Opet će nam biti isto bez obzira na to tko pobijedi!” 

Osvrt ovog neznanca vratio me u netom okončane predizborne dane, u šarenilo kićenih obećanja i prozore brojnih televizijskih sučeljavanja nabijenih osobnim podvalama poznatih i manje poznatih stranačkih uglednika, među kojima su najglasnije bile one vodećih čelnika koje su zanosno i nemilice palile i žarile po najprisutnijoj oporbenoj stranci retorikom objeda kao da smo na kraju 1991., a ne 2007. godine. 

Razmišljam o riječima neznanca i tijekom kasnih nedjeljnih večernjih sati i onih ranih sljedećeg dana uz televizijski prijenos, kada već neki samouvjereno najavljuju i slave izbornu pobjedu unatoč tek polovici prebrojenih glasova, priželjkujući da nam ipak ne bude isto.

Naime, razmišljam srcem obična građanina koji i bez patetike tisućljetne mitologijske prošlosti voli svoju zemlju i želi njezinoj budućnosti pristupiti proročki i vizionarski, a komu tračak nade budi najava predsjednika države u izbornoj noći o tome da će, komu god podario mandat, od njega očekivati znakovite pomake nabolje. 

Napose, kao vjernik u zemlji koja se nadima svojom vjekovnom kršćanskom baštinom, ali koji je odlučio slijediti duhovnost Isusa Krista iz Nazareta radije nego politički ambicioznu plemensku religioznost, nezavisno o tome hoće li ili ne Hrvatska ući u Europsku uniju, u sljedećem mandatu priželjkujem suvremenu, širokogrudnu te moralno i etički uzoritu Hrvatsku na svim područjima njezina ustroja – političkom, gospodarskom, društvenom, socijalnom i duhovnom. 

Stoga pobjedniku i oporbi podastirem izazov Hrvatske u kojoj nam više neće biti isto, a koji će se prepoznati u posvećivanju nepodijeljene pozornosti onim sadržajima što će Hrvatsku oblikovati u pravednu socijalnu državu, a ne zemlju oboljelu od neizlječivih tranzicijskih boleština. 

Ponajprije, valja nam ozbiljno suzbijati stalni porast siromaštva u Hrvatskoj, čiji je prosječan građanin danas daleko siromašniji negoli sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ako životni standard hrvatskog građanina usporedimo s prosjekom središnje i zapadne Europe. U Hrvatskoj danas sve ciničnije odzvanjaju riječi pjesme “Po glavi stanovnika” glazbenika Arsena Dedića - “Ako se sve to pažljivo dijeli, onda su jučer i gladni jeli.” 

Potom na red dolazi pravo na zdravlje zajamčeno dostupnim zdravstvenim osiguranjem svima bez obzira na njihovo socijalno i imovinsko stanje, zaposlenost ili nezaposlenost. Njega treba slijediti suvremeni i pristupačan sustav zdravstva. U nas još uvijek brojni zdravstveni centri, bolnice, ambulante, hitne službe i ostale zdravstvene ustanove podsjećaju na one iz Solženjicinova Arhipelaga Gulag, po odbojnim i hladnim čekaonicama u kojima se stojeći čeka i po nekoliko sati, nepreglednim redovima, neljubaznim djelatnicima, zastarjeloj opremi, ugovorenim intervencijama na koje hitni slučajevi moraju čekati i po nekoliko mjeseci i brojnim medicinskim tajkunima koji rad u javnim zdravstvenim ustanovama rabe kao platformu za proširenje svojih privatnih usluga, dakako uz solidnu naplatu. 

Zatim pravo na stan ne bi više smio biti privilegij onih s boljom novčanom podlogom, već obveza društva prema svim odraslim građanima, a ponajprije obitelji s djecom. Država mora razviti program, poduprt pozitivnim i ostvarivim zakonima, koji će i najsiromašnijima omogućiti dostojno rješenje stambenog pitanja pod ostvarivim uvjetima. 

Sustavno suzbijanje ucjena divljeg kapitalizma treba biti visoko na popisu prioriteta buduće Vlade i Sabora. Od čuvenih pretvorbi ranih devedesetih do danas, poticanje gomilanja privatnog kapitala, poglavito stečenog na nepošten način, pretvara prosječnog hrvatskog građanina u potrošnu robu prepuštenu samovolji nedodirljive manjine bogatih skorojevića. Još uvijek živimo u državi u kojoj mnogi rade nadničarski bez pravovremene i dostojne naknade, s velikim brojem nezaposlenih, ili s primanjima i mirovinama dostojnim Trećega svijeta. 

Ovome valja pridodati potrebu za dosljednim sučeljavanjem s krupnom korupcijom, poglavito onom čiji su pipci uvučeni duboko u tkivo državnih ustanova, kako Hrvatska ne bi bila talac domaćem, regionalnom i međunarodnom sužnjevanju krupnom kriminalu, trgovini drogama i ljudskim robljem. Naime, Hrvatsku gospodarski i ekonomski ne razaraju sitni kokošari i sitne tradicionalne napojnice za neko dobro djelo, već nedodirljivi kriminal krupnih razmjera.

Potom, potreban nam je dostojanstven pristup Europskoj uniji koji neće biti popraćen općom rasprodajom svih hrvatskih dobara, stečenih i prirodnih, uključujući otoke, planine, nacionalne parkove i objekte od povijesnog značenja, uz spoznaju da će na kraju Hrvatsku posjedovati onaj tko vlasništvom zaposjedne najveći broj njezinih dobara. Nedopustivo je da nam se dogodi da građanin Hrvatske uskoro mora na svemu što vrijedi nailaziti na upozorenje na hrvatskom ili nekom stranom jeziku - “Privatni posjed!” Država koja cijeni svoj integritet mora jasno odrediti granice do koje može s dostojanstvom i sigurnošću prepuštati vlastita dobra stranom kapitalu. 

Sljedeće, Hrvatska treba poticati međunarodnu i međunacionalnu pomirbu, oprost, i biti liderom razvoja projekata stabilnosti i novih prijateljskih odnosa sa svim zemljama članicama regije. Koliko god je važno da međunarodne i domaće pravosudne ustanove dosljedno progone ratne zločince koji su u Hrvatskoj počinili zločine od Vukovara do Dubrovnika, još je od presudnijeg značenja da Hrvatska ne postane sužnjem prošlosti ne želeći napustiti začarani krug paradigme stalnog međunacionalnog prebacivanja krivnje. Htjeli mi to sebi priznati ili ne, s Europom ili bez nje, o kakvoći naših poslovnih i inih odnosa sa susjedima ovisi ne samo njihov, već i naš napredak. Najposlije, budući da smo kršćanska zemlja, naši bi nas dušobrižnici trebali podsjećati da se u samom srcu Evanđelja nalazi poziv na praštanje, pomirbu i ljubav prema prijateljima i neprijateljima. 

Suvremena Hrvatska mora također uskoro postati zemlja rasterećena administracije na svim državnim razinama, kako obični svakidašnji postupci kao što su podizanje osobne iskaznice, obnova izgubljenih dokumenata ili prikupljanje dokumentacije za gradnju obiteljske kuće ne budu iscrpljujući noćnomorni birokratski procesi. Za ono što je u prosječnoj zemlji razvijenog Zapada potrebno tek nekoliko trenutaka u nekom lokalnom poštanskom uredu, u Hrvatskoj je još uvijek zamorni postupak koji traje satima, danima, čak tjednima. 

Napose, želim živjeti u Hrvatskoj širokogrudnog vjerskog pluralizma, u kojoj se potiče izgradnja osobne i kolektivne duhovnosti što stalno i učinkovito mijenja čovjeka u bolju, moralniju, uljuđeniju, plemenitiju i nesebičniju osobu. Pritom je potrebno poraditi na razdvajanju vjerske od nacionalne pripadnosti; duhovnih vrednota koje potiču moralnu izgradnju karaktera od religijskog folklora koji nema ništa zajedničko sa zbiljskom duhovnošću. Upravo su tijekom predizborne bitke brojni javni sugovornici potpuno zaboravili da je prema hrvatskom Ustavu “Crkva razdvojena od države”, te su prizivali neustavne argumente plemenske religioznosti priželjkujući njima privući dodatni broj glasača. 

Ukratko, Hrvatskoj su potrebni ljudi koji će bez straha poraditi na daljnjoj izgradnji građanske Hrvatske kao državne zajednice visokog socijalnog i pravnog ustroja, u kojoj će pravo na dostojan život i rad, ideološki pluralizam i slobodu svakog građanina biti primarne vrijednosti i u kojoj će sretni i zadovoljni prepoznati svoj dom svi njezini žitelji bez obzira na svoju političku, etničku, ideološku, vjersku, manjinsku, većinsku ili inu pripadnost. 

O ovome, dakle, razmišljam prateći izborne rezultate, još uvijek priželjkujući da nam ipak bude bolje bez obzira na to tko će nas voditi u sljedećem parlamentarnom razdoblju.

Zagreb, 26. studeni 2007.

Pogledati također Vjesnik, utorak, 4. prosinca 2007.

Glas narodni:

Druže Ivo sastavlja se vlada,
kako vidim, u njoj nema tebe.
Naletio si na momčića mlada,
Ni 5% nitko te ne jebe.

Najveće ekonomije usporavaju, primarno SAD a i zemlje EUa su na klimavim nogama, iako bi Francuska mogla izvuči EU sa većom stopom rasta. Larry Summers, bivši američki ministar financija, tako ukazuje na veću vjerojatnost recesije u Americi. ("the odds now favour a US recession that slows growth significantly on a global basis") Kreditne trzavice koje su tamo započele, udarile u Europu, gdje su neke banke doista propale dok su neke američke ipak još žive iako znatno u crvenom, će tako ako ne direktno onda indirektno imati utjecaj na Hrvatsku ekonomiju. Jedan analitičar u Europi jučer kaže:
"There's a genuine fear here of bank failure, which I don't think there was in August," said Tim Bond, strategist at Barclays Capital.

Europske banke su pod značajnim financijskim stresom, opcije za financiranje su smanjene. Kratkoročne kamate rastu kako nepovjerenje među bankama raste i pošto investitori zaobilaze u širokom luku sve rizike. Posljedica toga je bankovno nagomilavanje gotovine u strahu od dodatnih gubitaka i pada vrijednosti određenih instrumenata. "Cash is king" sad vrijedi više nego ikad, što znaći manje kreditiranja javnosti, ali i poduzeća. Privatna poduzeća koja se kreditiraju direktno vani bi se mogla naći sa većim kamatama ili općenito nemogućnošću dobivanja potrebnih zajmova. U takvom okružju i ukoliko dođe do toga u Hrvatskoj, HNB bi možda trebao intervenirati pumpanjem likvidnosti, hitnim inekcijama novca. Rohatinski je objasnio i najavio da je HNB spreman na to. No, za zapamtiti je da se vremena mjenjaju i to ne na bolje. Više problema će se nazirati kako svjetska, a za Hrvatsku najvažnija je europska, ekonomija uspori. To je isto dio poslovnog ciklusa i nema neke silne, direktne veze sa "onima na vlasti." Ima indirektne jer fleksibilnost ekonomije pred licem recesije koja svakako nije neminovna, ali, usporavanje je moguće, koliko duboko će recesija pogoditi, koliko dugo će usporavanje trajati, ovisi o potezima vlasti da učine ekonomiju fleksibilnijom i efikasnijom. Hrvatska je samo 1999. godine, u posljednih 10 osjetila recesiju, i to manju. Pravi ispiti za novu Vladu tek dolaze i zato je puno važniji realni ishod izbora, od nominalnog.

Dolje sam kopirao tekst Manje Šegrta, sa Bloomberga o ishodu izbora. Podcrtao sam neke zanimljive observacije. Hrvoje Stojić iz HAAB (vidi njegov optimističan komentar danas u Banci,) kaže da niti jedna stranka nije najavila promjenu u fiskalnoj politici, što je malo generalizirani odgovor i više u stilu kampanje gdje nitko ne želi ćuti da će buduća vlada smanjiti bacanje novca. Naravno da nitko to neće najaviti. No, koliko se ja sjećam, SDP je najavljivao nove poreze i smanjenje poreza na rad, sve uz novu potrošnju, kao i decentralizaciju što mora značiti fiskalana decentralizacija. Uz to, EU će puhati za vratom oko subvencija gubitašima (brodogradnji) kao i određenih poreza i stopa. Sve to bi trebalo imati određenog utjecaj na strukturu prihoda i rashoda države. Primjetiti isto kako se nigdje ne spominje mogući premjer koalicijske, SDPove Vlade.

Croatian Parties Begin Search for Coalition Allies (Update2)
By Manja Segrt

Nov. 26 (Bloomberg) -- Croatian Prime Minister Ivo Sanader and the rival Social Democratic Party began seeking allies to form a coalition government after yesterday's general election ended with both sides claiming they can muster enough support.

Sanader's Croatian Democratic Union, known by its Croatian acronym HDZ, was set to win 61 seats, while the Social Democrats, led by Zoran Milanovic, may have 56, 26 more than in the last election, with nearly all votes counted, the State Election Committee said. Seven other parties probably got enough votes to enter parliament. The winning coalition needs 77 votes for a majority in parliament.

``The HDZ definitely has the relative majority of votes, but the problem now is who can get coalition partners, parties to help them form the new government,'' political analyst Marijana Grbesa told the Index.hr Web portal. ``The question is who will convince'' President Stjepan Mesic ``that they are capable of gathering coalition partners.''

The 54-year-old premier came to power in 2003 and led a three-party coalition supported by ethnic minority lawmakers that he will seek to reconstitute. Still, the increase in the number of Social Democratic lawmakers and the previously announced support of the Croatian People's Party, which may have won seven seats, could give Milanovic a chance to take power. The Istrian Democratic Forum, with three seats, offered its support to SDP.

EU Ambitions

The next government will probably lead the country into the European Union. Sanader's administration began entry talks two years ago and the country aims to join by the end of 2010 or early 2011. The previous three governments survived full four- year terms.

Under Sanader's stewardship, the Adriatic Sea state had 14 consecutive quarters of economic growth, average inflation was around 3 percent and wages rose while unemployment fell to a record low in August.

The Zagreb Stock Exchange's Crobex index closed up 0.9 percent at 4729.11 points. The kuna was trading at 7.3285 against the euro, down 0.1 percent from 7.3213 per euro on Nov. 23 at 4:02 p.m..

Party Choices

Andjelko Milardovic, head of the Political Science Research Center, said in a telephone interview two smaller parties ``will definitely go with the Social Democrats,'' while the two with the lowest representation ``are more likely to support HDZ. The remaining parties and ethnic minorities have not yet said who they'll support.''

Milanovic, 41, led a comeback for his party, also known as the SDP, which as recently as March was trailing Sanader's with just 18.8 percent support in a poll. By October, a survey for the Puls research agency had both parties at 30.3 percent.

''Whichever side forms the coalition, it shouldn't have an impact on the domestic market,'' said Hrvoje Stojic, chief economist at Hypo Group Alpe Adria Bank. ``Neither party announced changes in the fiscal policy, so if the economy continues its steady growth, spending will increase too.''

Standard and Poor's rating company said today that the election outcome will not affect the credit rating. S&P rates Croatia's long-term debt has been rated BBB with a stable outlook since December, 2004, on par with Tunisia and one step above the lowest investment grade ranking.

`Strong Commitment'

``Both political parties have a strong commitment to EU membership, which acts as a policy anchor, and, regardless of who forms a government, the outlook on the ratings on Croatia is stable,'' it said in its bulletin today.

EU Enlargement Commissioner Olli Rehn today praised the commitment to membership in the bloc by all parties involved in the election process.

``I trust the future government will strive for EU membership and work on fulfilling the necessary criteria in order to meet the ambitious targets which Croatia has set for itself,'' Rehn was quoted as saying in an e-mailed statement by the European Commission's Delegation in Croatia. ``For our part, the commission will continue to be fully engaged in supporting these efforts.''

Both parties claimed they can pull together a coalition.

``I've spoken with President Stjepan Mesic and told him I expect the mandate to form the next government,'' Sanader said at his party's headquarters last night.

Milanovic was equally adamant, telling reporters: ``I am happy with these results and I am saying that we are starting to create the Croatian government.''

President Stjepan Mesic must call the first session of the new parliament within 20 days. Turnout in the election was 63.5 percent.

Potential Candidates

``We have potential candidates for a coalition for both sides, I mean the HDZ and the SDP,'' the president told reporters after early results were announced last night.

There will probably be 153 legislators in the new parliament, as turnout among Croatians living abroad gave the expatriates five lawmakers, all from the HDZ's lists.

Of the other parties likely to be represented in the parliament, the Croatian People's Party, likely to get seven seats and the Istrian Democratic Forum with three, have said they will support the SDP.

The Croatian Peasants' Party in alliance with the Social Liberals together have a probable eight seats; the Croatian Democratic Union of Slavonija and Baranja has three; and the Croatian Party of Rights and the Croatian Pensioners' Party, have one seat each. None have announced which of the main parties they'll back. There will also be eight members elected by minority ethnic groups living in Croatia.

These are the sixth democratic elections in Croatia since 1990, when the nation was still a member of the Yugoslav Federation. It declared independence a year later, after which it fought a four-year war with its ethnic Serb population, who were protected by Serbian troops dispatched by Belgrade.

To contact the reporter on this story: Manja Segrt in Zagreb at msegrt@bloomberg.net

Last Updated: November 26, 2007 10:46 EST

Važna napomena: Post bi bio duži da nisam napola krmeljav.

Laku noć!