Piše tamo kako poljoprivrednici kažu da umjetno gnojivo ima učešće u cijeni proizvodnje i do 40%.

Ako je tomu tako, onda nas očekuje novi val poskupljenja poljoprivrednih proizvoda. A poljoprivredni proizvodi su, uglavnom, hrana. Poljoprivredni proizvod je i pšenica od koje se pravi kruh. Imat ćemo, znači, još skuplji kruh.

Unatoč nedavnim osnivanjem povjerenstava koja će spriječiti nova poskupljenja, a koja je osnovala Vlada na čelu sa premijerom doktorom Ivom Sanaderom II, kruh će nam, eto, opet poskupiti. A još zanimljivije od toga je da je Petrokemija u (pazi sad) državnom vlasništvu.

Iz HSS-a(Hrvatski seljački savez) traže hitan sastanak s premijerom doktorom Ivom Sanaderom II. Predsjednik tog saveza Darko Grivičić kaže da bi se sastanak trebao održati najkasnije u ponedjeljak ili utorak. Petrokemija isto kaže da će biti nekakav sastanak u ponedjeljak i da se do tog sastanka nove cijene neće primjenjivati. A kad bi se i primjenjivale? U nedjelju!?

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja očekuje da do kraja razgovora neće biti poskupljenja. Je li to nova taktika u Vladi? Ako treba i mjesecima razgovarati i tako odugovlačiti poskupljenje?

Zanimljivo je da se onaj drugi HSS(Hrvatska seljačka stranka) ne oglašava. Ok, ok, ministarstvo je u rukama Božidara Pankretića, ali kao stranka se nisu oglasili.

A još zanimljivije je da se sve događa 20-ak dana nakon vijesti o nastavku privatizacije Petrokemije.

Ima li najava poskupljenja umjetnog gnojiva veze sa privatizacijom Petrokemije? I kakve?

Glas narodni:

Druže Ivo, cijene opet skaču,

ministri se smiju, a birači plaču!

Hrvatskim farmerima poručuje da integraciju mogu mirno čekati jer europski farmer ima niži poticaj po hektaru za pojedinu žitaricu, ali ako poštuje normativ za gnojivo dobije 160 eura po hektaru, ako na međama ne uništava nego održava biljnu raznolikost primi još 110 eura, a koristi li zelenu gnojidbu poticaj raste za dodatnih 90-100 eura po hektaru. “Ništa u EU nije tako detaljno definirano kao što su poljoprivreda i ribarstvo i tu za nove članice nema mnogo razgovora, princip je ‘uzmi ili ostavi’ ”, iznosi Stipan Bilić, direktor Sektora poljoprivrede u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Zbog povijesnog ‘grijeha struktura’, odnosno nemara svih Vlada prema poljoprivredi Bilić je uvjeren da će po ulasku u EU profitirati i poljoprivreda, a posebno prehrambena industrija budući da udruženo tržište nudi jeftiniju sirovinu. Nepotrebnim smatra i problematiziranje poljoprivrednog zemljišta.

“Galamu dižu oni koji se žele jeftino domoći državne zemlje”, upozorava te ilustrira da hektar oranica u istočnoj Njemačkoj stoji oko 5000, a zapadnoj oko 20.000 eura, no nema prekupaca, a još manje će ih biti za hrvatske oranice. Hrvatska seljačka stranka nema novih separatnih zahtjeva jer su sve svoje stavove za pregovore o europskoj budućnosti hrvatske poljoprivrede ugradili u koalicijski sporazum, kratko kaže Josip Friščić, prvi ‘seljak’ HSS-a. Očekuje da će koalicijska Vlada uspješno odraditi sve potrebne reforme da bi domaća poljoprivreda postala konkurentna i isplativa prije nego Hrvatska postane punopravna članica EU. U sporazumu koalicijskih partnera stoji, podsjeća, dogovor o odgodi prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima na 12 godina. Osnivanjem Agencije za poljoprivredno zemljište i stavljanjem u funkciju danas neobrađenih oranica Hrvatska može organizirati konkurentnu proizvodnju hrane na 100.000 obiteljskih gospodarstava, više potičući razvoj voćarstva i povrtlarstva. Najavljuje da resorno ministarstvo uskoro kreće u akciju novog popisa poljoprivrednika kako bi se ustrojila isplata poticaja po gospodarstvu, što je sukladno praksi EU. Hrvatska je u poljoprivrednoj proizvodnji još uvijek deficitarna i za potrebe vlastitog tržišta, a ono što proizvede u odnosu na količine koje daju članice EU gotovo je zanemarivo. Stoga je i Friščić optimist kada je riječ o zahtjevima Unije, ne očekuje ultimatume. U segmentu ribarstva hrvatska stajališta bit će definirana sljedeći tjedan, najavljuje Ivan Katavić, pomoćnik ministra za ribarstvo i član pregovaračke skupine. Traženje prijelaznog razdoblja i iznimaka za uporabu tradicionalnih alata, kao i utvrđivanje minimalne ulovne veličine te obnova i modernizacija flote, kako bi sustigli konkurenciju, neki su od zahtjeva koje će hrvatski pregovarači iznijeti predstavnicima (EK.)